Anatomija sportske traume: Znanost iza gladovanja i toksične kulture u sportu
"Pogledajte kolike su vam guzice."
Za mnoge je ovo samo usputni, neukusni komentar. No, u mojoj nutricionističkoj praksi, ova rečenica (ili neka njezina varijacija) često predstavlja nultu točku – trenutak u kojem započinje dugogodišnja destrukcija zdravlja mladog sportaša.
Sve češće u savjetovalište primam klijentice i klijente koji su danas ostvareni, odrasli ljudi, ali sa sobom nose duboke fiziološke i psihološke ožiljke iz vremena kada im je autoritet u sportu trebao biti oslonac. Umjesto podrške, dobili su nestručne osude vlastitog tijela, temeljene na opasnom neznanju o ljudskoj biologiji.
Ovaj članak nije samo kritika toksične kulture u sportu. Ovo je stručni, znanstveno utemeljeni pregled onoga što se događa kada treneri preuzmu uloge endokrinologa i nutricionista, te kako restrikcija energije uništava ne samo sportsku izvedbu, već i temeljno zdravlje kroz prizmu sindroma poznatog kao RED-S.
Iluzija omjera snage i mase: Zašto lakši sportaš nije nužno i brži
Glavni argument trenera koji potiču ekstremno mršavljenje kod sportaša (posebice u estetskim sportovima, sportovima izdržljivosti i borilačkim vještinama s težinskim kategorijama) počiva na površnom razumijevanju biomehanike. Konkretno, pozivaju se na omjer snage i tjelesne mase:
Matematika nestručnog trenera je jednostavna: ako smanjimo nazivnik (tjelesnu masu), ukupni omjer raste i sportaš postaje eksplozivniji. Međutim, ljudsko tijelo nije jednostavna jednadžba. Kada sportaša izložite kroničnom energetskom deficitu, tijelo ne sagorijeva isključivo masno tkivo. Uslijed nedostatka energije, dolazi do katabolizma – razgradnje mišićnog tkiva, pražnjenja zaliha glikogena i narušavanja neuromuskularne funkcije. Drugim riječima, drastično opada i vaša "Snaga" (brojnik). Krajnji rezultat ove prakse nije elitni sportaš, već iscrpljena, metabolički kompromitirana osoba koja vozi na praznom rezervoaru.
Znači li to da sportaš nikada ne bi trebao gubiti na težini? Apsolutno ne.
Budimo realni – u elitnom sportu višak nefunkcionalne mase (višak masnog tkiva) zaista otežava biomehaniku, usporava sportaša i predstavlja bespotreban teret zglobovima. Prava umjetnost i znanost leže u tome kako se pravilno barata ovim "brojnikom" i "nazivnikom".
Ako doista postoji potreba za smanjenjem tjelesne mase, to se nikada ne radi usred natjecateljske sezone agresivnim gladovanjem i ukidanjem ugljikohidrata. To se radi strateški, najčešće u off-season periodu, kroz periodizirani, blagi kalorijski deficit, uz visok unos proteina i precizan trening snage (u nadležnosti kompetentnog kineziologa). Na taj način ciljano smanjujemo nazivnik (masno tkivo), dok istovremeno čuvamo ili čak povećavamo brojnik (snagu i mišićnu masu). To se zove optimalna tjelesna rekompozicija, a ne ulično izgladnjivanje.
Što je RED-S i zašto je MOO (IOC) digao uzbunu?
Problem kroničnog nedovoljnog unosa energije dugo se nazivao Ženskom sportskom trijadom (engl. Female Athlete Triad). Međutim, Međunarodni olimpijski odbor (IOC) je u svojoj opsežnoj i važnoj konsenzus izjavi iz 2023. godine snažno redefinirao ovaj problem, proširivši ga u termin RED-S (engl. Relative Energy Deficiency in Sport).
Ovaj pomak bio je ključan iz više razloga. Prvo, potvrdio je da od ovog sindroma itekako pate i muški sportaši. Drugo, RED-S je prepoznat kao multisistemski sindrom. Uzrok je niska energetska raspoloživost (engl. LEA - Low Energy Availability) – stanje u kojem kalorijski unos jednostavno ne može pratiti ogromne trenažne zahtjeve. Kada tijelu oduzmete energiju, ono gasi sve funkcije koje nisu presudne za golo preživljavanje.
Kliničke posljedice RED-S sindroma uključuju:
Hormonalni kolaps: Kod žena dolazi do gubitka menstrualnog ciklusa (amenoreja), dok muškarci bilježe drastičan pad testosterona.
Osteopenija i stres frakture: Zbog pada spolnih hormona (osobito estrogena) i manjka nutrijenata, kosti gube gustoću. Kost puca pod normalnim trenažnim naporom.
Narušen imunitet i probava: Gastrointestinalni problemi postaju svakodnevica, a tijelo gubi sposobnost oporavka, što rezultira stalnim infekcijama i umorom.
Psihološki teret: Povećan rizik od poremećaja u prehrani, depresije, anksioznosti i opsesivnog odnosa prema hrani.
Zato IOC konsenzus iz 2023. eksplicitno naglašava (ponekad izazivajući kontroverze među "starom školom" trenera) da prevencija RED-S-a zahtijeva hitnu promjenu paradigme: fokus se mora maknuti s tjelesne težine i mršavosti te se mora usmjeriti na optimalno gorivo i zdravlje (Torstveit i sur., 2023).
Znanost oporavka: Nutritivne strategije i liječenje
Kako vratiti tijelo iz ovog metaboličkog ponora? Prema najnovijim sustavnim pregledima i meta-analizama iz 2025. godine (Wood i sur. 2025; Rudin i sur.2025.), znanost je jasna: nefarmakološke intervencije moraju biti prva linija liječenja. To znači da se menstrualna funkcija, razina energije i hormonalni balans najučinkovitije vraćaju povećanjem unosa hrane, a ne propisivanjem lijekova ili kontracepcijskih pilula koje samo maskiraju problem.
Kao sportski nutricionist, strategiju oporavka baziram na preciznim, dokazanim protokolima:
Ciljana energetska raspoloživost: Cilj je osigurati unos od +30 do 45 kcal po kilogramu besmasne tjelesne mase (FFM) dnevno, nakon što se oduzme potrošnja na treningu.
Strukturiranje makronutrijenata: Ugljikohidrati su imperativ i vjerojatno najvarijabilniji makronutrijent u prehrani sportaša. U praksi koristim količine od 2 pa sve do 10 g/kg tjelesne mase. Proteini (1.6 - 2.0 g/kg) su nužni za obnovu tkiva, dok su masti krucijalne za sintezu hormona.
Zaštita zdravlja kostiju: Prioritet je maksimizacija mikronutrijenata – prije svega kalcija (1200 mg/dnevno) i vitamina D (1280-2000 IU/dnevno) za sanaciju štete na koštanom tkivu.
Liječenje zahtijeva tim, a ne diktatora
Najvažnija poruka koju želim poslati sportašima, roditeljima, ali i educiranim trenerima, jest da upravljanje RED-S sindromom zahtijeva multidisciplinarni pristup (Mountjoy i sur., 2023).
Ne možete se izvući iz ovog stanja sami. Potreban vam je koordinirani tim koji uključuje liječnika sportske medicine, registriranog sportskog nutricionista i sportskog psihologa. Nutricionist je tu da vodi proces vraćanja dosljednih obrazaca hranjenja, korigira deficite i, ako je potrebno, preporuči smanjenje trenažnog volumena dok se tijelo ne stabilizira. Trener tu mora biti suradnik koji poštuje biologiju, a ne diktator koji kažnjava tijelo.
Da se razumijemo i izbjegnemo zamku u kojoj ispada da su teme težine u sportu zabranjene – ovo ne znači da je tjelesna kompozicija tabu tema. Ponekad sportaš zaista ima višak masnog tkiva koji ga koči i o tome treba razgovarati. Problem nikada nije bio u tome treba li se sportašu ukazati na prostor za napredak, već isključivo u načinu na koji se to komunicira i alatima koji se pritom nude.
Postoji nepremostiva razlika između ponižavajućeg, emotivno manipulativnog komentara "Pogledaj kolika ti je guzica" i objektivnog, kliničkog pristupa: "Tvoji trenutni parametri tjelesne kompozicije nisu optimalni za razinu izvedbe koju želimo postići. Uključit ćemo sportskog nutricionista, napraviti mjerenja i izraditi plan koji će postepeno optimizirati tvoje tijelo, a pritom sačuvati tvoje zdravlje, energiju i snagu."
Prvi pristup stvara doživotnu psihološku traumu, strah od hrane i RED-S sindrom. Drugi pristup stvara educiranog, odgovornog i zdravog profesionalca.
Zaključak: Tijelo je instrument, ne ukras
Tijelo vrhunskog sportaša dizajnirano je da bude moćan instrument – sposoban generirati silu, izdržati nadljudske napore i adaptirati se na stres. Ono nije estetski ukras u izlogu koji bi trebao zadovoljavati zastarjele, toksične i opasne standarde nekompetentnih pojedinaca.
Ako osjećate kronični umor, ako se borite s ozljedama koje ne zacjeljuju, ako je vaš odnos s hranom postao izvor stresa umjesto izvor snage – potražite stručnu pomoć. Štoviše, to možete napraviti i ovdje.
Znanost o prehrani postoji upravo zato da vaše tijelo radi za vas, a ne protiv vas.
Reference:
· Mountjoy, M., i sur. (2023). 2023 International Olympic Committee’s (IOC) consensus statement on Relative Energy Deficiency in Sport (REDs). British Journal of Sports Medicine, 57(17), 1073-1098.
· Rudin, R., i sur. (2025). Exploring different interventions for Relative Energy Deficiency in Sport (REDs): A systematic review. JSAMS Plus, doi.org/10.1016/j.jsampl.2024.100085.
· Torstveit, M. K., i sur. (2023). Primary, secondary and tertiary prevention of Relative Energy Deficiency in Sport (REDs): a narrative review by a subgroup of the IOC consensus on REDs. British Journal of Sports Medicine, 57(17), 1119-1126. doi: 10.1136/bjsports-2023-106932.
· Wood, A. N., i Soundy A. (2025). Pharmacological vs. Non-Pharmacological Treatment in the Management of Relative Energy Deficiency in Sport (REDs): A Systematic Review and Meta-Analysis. Sports (Basel) 13(12), 453. doi: 10.3390/sports13120453.
.
