Luka Batur, univ. mag. nutr.
Rođen sam 1997. godine u Šibeniku, gdje sam završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Danas, iako me korijeni vežu uz Šibenik, Zagreb je mjesto koje smatram svojim domom – grad koji me oblikovao osobno i profesionalno, te mi donio diplomu magistra nutricionizma s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Moji prvi koraci prema nutricionizmu bili su motivirani ljubavlju prema sportu, no kroz studij sam otkrio da je nutricionizam mnogo više od prehrane sportaša. Zdravlje, kvaliteta života i klinička prehrana ubrzo su postali moja ključna područja interesa. Tijekom studija aktivno sam sudjelovao u javnozdravstvenim projektima, s posebnim naglaskom na prevenciju pretilosti u djece, a sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima rezultiralo je i objavljenom publikacijom te Rektorovom nagradom za društveno koristan rad.
Nakon završetka studija, svoje profesionalno iskustvo započeo sam kao dijetetičar u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, gdje sam radio na dijetoterapiji za pacijente s različitim dijagnozama. U privatnom sektoru, kao vanjski suradnik pri savjetovalištu nutricionizam.hr, osim nastavka implementiranja dijetoterapije, radio sam s brojnim amaterskim i vrhunskim sportašima.
Danas sam posvećen razvoju vlastite prakse, u kojoj integriram znanstvena načela i individualni pristup, no suradnik sam Affidea poliklinika. Smatram da je nutricionizam neodvojiv od svakodnevnog života, a moj cilj je pružiti klijentima znanje i alate potrebne za trajne promjene – ne samo u prehrani, već u ukupnom pristupu zdravlju.
Moj pristup
Vjerujem u preciznost i transparentnost. Svaki moj savjet temelji se na znanosti i prilagođen je stvarnim potrebama klijenata. Drugim riječima, umjesto da slijedite još jednu u nizu dijeta, naučit ću vas kako jesti za cijeli život, ali i kako se obraniti od prehrambenih mitova i dezinformacija (čitaj: sr**a), bilo da dolaze iz tabloida ili od prijateljice na kavi. Na kraju, vaši živci, novčanik i zdravlje bit će vam zahvalni.
Kada ne radim...
Treniram. Puno. Triatlon je moja strast.
Sviram gitaru – ne dovoljno da bih bio roker, ali dovoljno da mi gitare ne skupljaju prašinu.
Ribarim – ponekad, jer ima nešto posebno u tome kad si sami ulovite proteine.
I da, još malo treniram.
