Zašto se uvrijedimo kad nas liječnik pošalje nutricionistu? (I zašto je to najskuplja greška koju radite)
Nedavno sam čuo za situaciju koja savršeno opisuje današnji apsurd oko prehrane i zdravlja. Pacijentica je došla u polikliniku s lošim nalazima. Uz standardnu terapiju, liječnik joj je toplo savjetovao i odlazak nutricionistu kako bi riješila problem u korijenu.
Njena reakcija? Odbila je preporuku i razmišljala o tužbi jer se osjetila "osobno uvrijeđenom".
Kako smo došli do toga da je medicinski savjet o prehrani postao uvreda? I zašto ćemo bez treptaja dati 50 ili 100 eura svaki mjesec za nokte, frizuru ili novu majicu, a u isto vrijeme ćemo prevrnuti očima kad istu svotu treba uložiti u vlastitu krvnu sliku, energiju i zdravlje?
Nije problem u novcu. Problem je u ljudskoj psihologiji. Iz mog iskustva u radu s klijentima, postoji pet brutalno iskrenih razloga zašto ljudi ovako burno (i defanzivno) reagiraju na spomen nutricionista.
1. Preporuka zvuči kao napad na karakter (Ego)
Kad vam liječnik kaže: "Trebate kardiologa", vi mislite: "Moje srce je bolesno." To se percipira kao viša sila. Niste vi krivi. Ali kad liječnik kaže: "Trebate nutricionista", mozak to prevodi u: "Doktor misli da sam lijena osoba koja se ne zna kontrolirati." Nutricionizam se u glavama laika još uvijek ne percipira kao ono što zapravo jest – znanost o prehrani. Umjesto toga, percipira se kao kritika izgleda i karaktera. Zato se momentalno pale obrambeni mehanizmi i uvrijeđenost.
2. Sindrom "čarobne tablete" i bijeg od odgovornosti
Svi bismo najradije došli u ordinaciju, dobili dijagnozu i otišli kući s receptom. Ako dobijemo tabletu za tlak, inzulin ili štitnjaču, mi smo "žrtve bolesti" – kriva je genetika, stres ili sudbina. Međutim, kada vas pošalju nutricionistu, to zahtijeva preuzimanje odgovornosti. To znači suočavanje s činjenicom da vaš problem možda nije neizlječiva bolest, nego to što godinama u sebe unosite lošu hranu (da ne kažem smeće) i da to morate promijeniti. Suočavanje s vlastitom odgovornošću je za mnoge toliko bolno da radije krive onoga tko im je to rekao.
3. Toksični ekstremi "Body Positivity" pokreta
Ovaj pokret je počeo s plemenitom namjerom – da se ljude ne maltretira zbog izgleda. No, otišao je u totalni ekstrem. Danas se bilo kakva medicinska konstatacija o lošim prehrambenim navikama, opasnosti viška kilograma ili metaboličkom sindromu često tretira kao fat-shaming ili mikroagresija. Zbog toga se liječnici danas doslovno boje pacijentima reći istinu o njihovom zdravlju.
4. Strah od oduzimanja "droge"
Budimo realni: hrana je mnogima jedini mehanizam za nošenje sa stresom na kraju napornog dana. Zbog toga nutricionista ne vide kao stručnjaka koji će im vratiti energiju i zdravlje, nego kao zatvorskog čuvara koji će im zabraniti jedini gušt u životu (čokoladu, pekare, čašu vina). Reagiraju onako kako bi reagirao ovisnik kojem kažete da mora na odvikavanje – strahom i agresijom.
5. Zamka "Mogu ja to sam" (Sve to ima besplatno na internetu)
Ovo je možda i najveća zabluda. Ljudi često misle: "Zašto bih plaćao nekome da mi kaže što da jedem kad sve to mogu besplatno izguglati?"
Istina je, internet je prepun besplatnih informacija. Ali znate čega još ima na internetu? Besplatnih uputa kako popraviti motor na automobilu, pa to svejedno ne radite sami u garaži.
Problem s Googleom i društvenim mrežama nije nedostatak informacija, već nedostatak konteksta. Ono što savršeno funkcionira za fitness influencera od 22 godine, neće funkcionirati za vas uz vaš raspored, vašu razinu stresa i obveza i vašu krvnu sliku.
Sindrom "mogu sam" u praksi obično izgleda ovako: mjeseci gubljenja vremena na metode pokušaja i pogreške, vrtenje u krug, gubitak mišićne mase umjesto masti, pad energije i konačno – odustajanje. Kod stručnjaka ne plaćate golu informaciju. Plaćate filtriranje informacija i preciznu primjenu na vaš specifični slučaj. Plaćate prečac do rezultata.
Što nutricionist ZAPRAVO radi? (Nije ono što mislite)
Ako mislite da je moj posao da vas osuđujem, dijelim vam generičke copy-paste jelovnike za gladovanje i vičem na vas jer ste pojeli pizzu – u krivu ste.
Kao magistar nutricionizma, ja rješavam kaos u vašem prehrambenom obrascu i pomažem vam usvojiti nove (bolje) navike. I ne…ne mislim na nasilno ukalupljivanje u navike vaše susjede koja je smršavila 20 kg u 3 mjeseca (i koja vam je pri tome rekla da samo trebate učiniti X i Y).
Kada dođete na savjetovanje, evo što se zapravo događa:
Dijagnostika problema: Detektiramo zašto ste kronično umorni u 15:00 sati i zašto imate napadaje za slatkim (hint: nije problem u slabom karakteru, nego u krivom gorivu u krivo vrijeme).
Strukturiranje: Usklađujemo vašu prehranu s vašim poslom, stresom i eventualnim treninzima kako bi tijelo imalo energije za sve napore.
Sloboda kroz znanje: Učim vas kako da jedete vani, uživate u hrani i idete na večere bez grižnje savjesti, jer napokon razumijete matematiku i biologiju vlastitog tijela.
Cijena ignoriranja problema
Možemo se mi zavaravati da je stručno savjetovanje "skupo". Ali stavimo stvari na papir.
Koliko novca mjesečno ostavite na kave, pre-workoute i energetska pića jer ste kronično iscrpljeni? Koliko bacite na "čudotvorne" suplemente i detoks čajeve koji ne rade apsolutno ništa? Koliko vas košta frustracija kad trenirate, a rezultata nema jer tijelu uskraćujete pravo gorivo?
Ne čekajte da vas liječnik pošalje k meni pa da se zbog toga osjećate loše. Prehrana nije pitanje kazne, nego poštovanja prema vlastitom tijelu i vlastitim ambicijama.
Ako ste umorni od nagađanja, brzih rješenja i spremni ste znanstveno optimizirati svoju izvedbu i zdravlje, vrijeme je da to posložimo kako treba. Zatražite termin savjetovanja ovdje.